Trudnoca

– Ovo ce biti naša godina – Čvrsto želim da vjerujem u to! | This will be our year – I really want to believe in that

Moja borba za potomstvo traje već duže od godinu dana.

Nije to veliki vremenski period, kažu svi ali za mene jeste. Bar mi tako djeluje, kao decenija. Godina i šest meseci razočarenja, nade, bola i tako sve u krug. Izbjegavala osobe i prilike koje me dovode da se psihicki slomom.

Ponekad mi se čini da sam cijeli život u ovoj borbi.

Da ne govorim o silnim pitanjima, savjetima i na kraju one rečenice sažaljenja: „Eto šta ćeš? Bit će ako Bog da.“

Naravno da će biti, kad tad, ja vjerujem u to! I ne predajem se, koliko god bilo teško, podignem glavu i gledam naprijed. Kao što su rekli, naučiš živjeti s tim. Čini mi se da sam i ja naučila, ojačala.. Duži period nisam oplakivala menstruaciju kao što sam to radila na početku, sad je doživljavam manje tragičnije i sa nekom dozom umjerenosti .

Ponekad me zaboli onaj osjecaj kada vidim mame sa bebama u naručju. Taj osjećaj postane toliko jak, cudan, da ne znam da li je to ljubomora, bijes, ljubav ili nešto drugo. Još uvijek mi teško pada kada vidim djecu kako se igraju sa svojim očevima. Moj muž je uvijek uz mene i imam njegovu podršku ali se osjećam kao da mu oduzimam nešto najbitnije. A što se tiče drugih ljudi i njihovih komentara ja sam na to oguglala. I ne samo to, već odbijam bilo kakav razgovor na tu temu, jer sam shvatila da neću dobiti utjehu već ću se osjecati još gore i gore. I mogu vam reci da nije bilo „neplodnosti“ mnogo toga ne bih znala o ljudima u svom okruženju, i sa kakvim se problemima bore.

Sad tačno znam kakav je ko, ko zna da poštuje moju intimu, ko su mahalci-mahaluške, ko ima razumjevanja za druge a ko ne vidi dalje od svog nosa. U suštini ne treba nam puno, samo mrva razumjevanja. Ne boli me vise tudji pogled ni komentar.

Boli me samo moja i Vaša tuga.

Prije godinu dana od odlaska ginekologu do dan danas sve je u najboljem redu, svaki nalaz dosadašnji je koliko toliko uredan, ali naravno od bebe sad za sada nema nista, ne dolazi.. Nesto ceka… Ali mi se ne predajemo.. Vjerujemo da čeka pravi trenutak da nas obraduje. Uglavnom, ako mogu iz svoje „neplodnosti“ izvući bilo šta pozitivno onda je to da sam naučila da se ne izlažem previše ljudima, a isto tako kako na pravi način prići ljudima koji su u nekom problemu ili teškoj situaciji. I negdje duboko u sebi vjerujem da cu uspjeti,vjerujem da cu grliti svoju bebu, da cu plakati od sreće, jednostavno vjerujem…

Moram vjerovati.

Nadam se da ćemo sve ubrzo docekati da osjetimo našu mrvicu kako se okreće u stomaku, da mazimo stomacic i brojimo dane kada ce doći u naš zagrljaj. Svima vama želim prvenstveno strpljenje, vjeru i nadu, jedno veliko srce za sve trudilice, trudnice, majke i žene koje nam daju podršku.

Hvala 🙂


My struggle for posterity has been going on for over a year. It’s not a big time period, everyone says, but for me it is. At least that’s how it works for me, like a decade. A year and six months of disappointment, hope, pain and so on. Avoid people and opportunities that lead me to break down mentally. Sometimes I feel like I’ve been in this fight all my life. Not to mention the overwhelming questions, advice, and finally that sentence of pity: „So what are you going to do? It will be if God gives.“ Of course it will be, when then, I believe it! And I do not surrender, however difficult it may be, I lift my head and look forward. Like they said, you learn to live with it. It seems to me that I learned, strengthened too. For a long period I did not mourn my period like I did at the beginning, now I experience it less tragically and with some moderation. Sometimes I get the feeling when I see moms with babies in their arms. That feeling gets so strong, weird, that I don’t know if it’s jealousy, anger, love or something. I still find it hard to see children playing with their fathers. My husband is always with me and I have his support but I feel like I am taking away from him the most important things. As for other people and their comments, I googled it. Not only that, but I refuse any conversation on the subject, because I realized that I would not get comfort but would feel worse and worse. And I can tell you that there was no „infertility“ much I wouldn’t know about the people in my environment, and what problems they are struggling with. Now I know exactly who is who, who knows how to respect my intimacy, who are waving-waving, who has understanding for others and who sees beyond their nose. Basically we don’t need much, just a smudge of understanding. I am no longer hurt by someone else’s view or comment. It just hurts me and your sorrow. About a year ago from the departure of the gynecologist to the present day everything is in order, every finding so far is so neat, but of course there is nothing from the baby now, nothing is coming .. Something is waiting … But we are not surrendering .. We believe to wait for the right moment to rejoice us. Basically, if I can get anything positive out of my „infertility“ then it’s that I’ve learned not to expose myself to too many people, and also how to approach people who are in a problem or difficult situation the right way. And somewhere deep down I believe that I will succeed, I believe that I will hug my baby, that I will cry for happiness, I simply believe … I have to believe it. I hope we will all soon be able to feel our crumbs twirling in our bellies, grooming our bellies and counting the days when they will come into our embrace. I wish all of you first of all patience, faith and hope, one big heart for all pregnant women, pregnant women, mothers and women who support us. Thanks 🙂

Jer kako bi poznali sreću, da je teško nije pridobiti, a da je žarko nismo željeli…
Because in order to know happiness, it is hard not to win and we did not want it fervently …

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s