Slobodne teme

Vrtić – da ili ne?! | Kindergarten – yes or no?!

Iako nisam radila i mogla sam da budem kod kuće sa njim da ga čuvam, muž i ja smo se odlučili da ga ipak upišemo u jaslice. Mi smo iz malog mesta i uglavnom nije bilo problema oko upisa deteta u vrtic.

Logično, babe i dede su bili skroz protiv toga jer zašto da ide kad ima ko da ga čuva?! Nije stvar u čuvanju oni to tek sada vide i shvataju, posle 8 godina, nego u socijalizaciji deteta i stvaranju nekih navika koje kod kuće ne želi da poštuje. Jer, kod kuće zna da ima bar od nekog podršku i onda sav moj trud pada u vodu. E tamo nije jedini i za sve se zna red.



Although I didn’t work and I could be at home with him to take care of him, my husband and I decided to enroll him in the nursery anyway.  We are from a small place and for the most part there were no problems with enrolling a child in kindergarten.

Logically, grandparents were totally against it because why go when there is someone to look after him ?!  It is not a matter of keeping them only now, they see and understand it, after 8 years, but in the socialization of the child and the creation of some habits that he does not want to respect at home.  Because, at home, she knows she has at least some support and then all my hard work falls into the water.  He’s not the only one there, and everyone knows order.

Odmah, nakon doslaska sa mora, je krenuo u vrtić. Imao je 16 meseci. Kao što sam već rekla on je bio razmažen i tada je još uvek jeo pasirano i pio je mleko na flašicu. Mnogo sam se plasila kako će se uklopiti u grupu. Kako će ga druga deca prihvatiti? Šta će on tamo jesti? Da li će ga maltretirati, da li će on nekog povrediti? Trista pitanja a ni jedan odgovor…

Prva nedelja je najteža bila. Teško je ustajao ujutru, bio je velika spavalica. Ali to smo vremenom uspeli da sredimo. Ali prve nedelje to plakanje prilikom ostajanja. Ajoj… srce mi se cepa i sad kad samo pomislim na to. Svake sledece nedelje je bilo sve lakše. Već posle mesec dana je bez problema hteo da ostaje.


Immediately after arriving from the sea, he went to kindergarten.  He was 16 months old.  As I said before, he was spoiled and at the time he was still eating and drinking milk on a bottle.  I was much afraid of how they would fit into the group.  How will other children accept it?  What will he eat there?  Will he be bullied, will he hurt anyone?  Three hundred questions and no answer …

The first week was the hardest.  He had a hard time getting up in the morning, he was a big sleeper.  But over time, we were able to sort it out.  But for the first week, that crying while staying.  Aww … my heart is breaking even now that I just think about it.  Every week has become easier.  After a month, he wanted to stay easily.

2 mišljenja na „Vrtić – da ili ne?! | Kindergarten – yes or no?!

  1. Eto meni D i dalje trazi mleko na flasicu a ima jos malo pa 20 meseci a u vrticu svaki put kad je ja ostavim to plakanje to vriska ali posle toga sve super…muka teska to njihovo tuzno plakanje…

    Liked by 1 person

  2. Draga meni je Aleksa tek sa 3 ipo prestao da pije na flašicu. Ja kad sam htela da ga odviknem moja majka mu je krišom davala. Muke su bile za odvikavanje.
    Inače je meni Aleksa plakao prve tri godine prve dve nedelje kada bi krenuo u vrtić posle je Hvala Bogu prestao, čak je i zavoleo da ide. E sa ćerkicom je posle sve lakše išlo…

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s