Mame

Detinjstvo | Childhood

Detinjstvo je lepše kada nisi sam. Moji su se roditelji potrudili da nikad ne budem sama. 

Nas troje, brat, sestra i ja bili smo tandem za gluposti. 

Mama i tata su radili pa je nas čuvala baba. Prednost toga jeste što smo osetili draži odrastanja i u gradu i u selu.


Childhood is better when you are not alone.  My parents made sure I was never alone.

The three of us, brother, sister and I were a tandem for nonsense.

Mom and Dad worked so Grandma looked after us.  The advantage of that is that we felt the charms of growing up both in the city and in the village.

Ne mogu da zamislim ukusniju stvar od kravajčića sa starog smederevca. Nema interesantnije stvari od okupljene dece ispred zgrade koja sede i pričaju. Bez mobilnog. 

Bože osećam se kao da sam s druge planete. 

Mi smo neka poslednja generacija koja je rasla bez savremenih uredjaj. 

Prodje nam detinjstvo uz radio čekajući da počne omiljena pesma da je snimiš. A onda shvatiš da si presnimio tatinu omiljenu kasetu s Balaševićevim konceratom pa je brzo sakrijes i moliš boga da je ne nadje. 

Celo detinjstvo strepim da ptica trkačica ne bude uhvaćena i da Tom ne umlati Dzerija. 


I can’t imagine a tastier thing than a cow from the old Smederevo.  There is nothing more interesting than children gathered in front of a building sitting and talking.  No mobile.

God, I feel like I’m from another planet.

We are the last generation to grow up without modern devices.

We spend our childhood on the radio waiting for our favorite song to start recording.  And then you realize that you re-recorded Dad’s favorite tape with Balašević’s concert, so you quickly hide it and pray to God not to find it.

All my childhood, I’ve been afraid that the racing bird won’t be caught and that Tom won’t beat Jerry.

Bili smo članovi biblioteke a ne klanova. Slikali se za uspomenu a ne za društvene mreže. 

Za vreme raspusta smo se sankali, čitali lektiru, kupali na bazenu. 

Rodjendane smo slavili kuci s najbližim prijateljima uz mamine sendviče i dečiji šampanjac . 

I sad kad gledam unazad prosto ne mogu da se zapitam. 

Šta ste desilo to s našim svetom?

Da li naša deca imaju detinjstvo u pravom smislu?

Da li smo mi bolji ljudi jer smo tako odrastali?




We were members of the library, not clans.  They were photographed for memory and not for social networks.

During the holidays we sledded, read, read at the pool.

We celebrated our birthdays at home with our closest friends with mom’s sandwiches and children’s champagne.

And now that I look back I just can’t ask myself.

What happened to our world?

Do our children have a childhood in the right sense?

Are we better people because we grew up like that?

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s